Lejno, runja wšelakim dalšim wsam w tutej kónčinje, bu 1401 prěni raz pisomnje naspomnjene. Mjeno wotwodźuje so prawdźepodobnje wot wosoby z mjenom Geier. Serbske mjeno Lejno pokazuje na to, zo drje su tu w srjedźowěku len plahowali. Lejno ma něhdźe 340 wobydlerjow a je we łužiskej jězorinje hižo dawno wuznamna wjes. Wšako je Lejnjanski jězor woblubowane kupanišćo za dowolnikarjow kaž tež za domoródnych. Nastał bě z něhdyšeje Košynskeje brunicoweje jamy, z kotrejež běchu mjez 1955 a 1972 něhdźe 83 milionow tonow brunicy wudobywali. To wotpowěduje waze dobrych 55 milionow wosobowych awtow. Zbytk jamy bu wot lěta 2004 do 2012 zapławjeny. Dźakowano tomu, zo je saněrowanska towaršnosć LMBV wospjet wjele wapna do jězora sypała, njeje woda nětko jenož neutralna (pH-hódnota blisko 7), ale tež jara čista. Prěni raz bu jězor składnostnje 600. jubileja Lejnoho w lěću 2001 krótki čas wužiwany.
Wjes leži direktnje při braniborskej mjezy, kotraž tež přez jězor běži. Južnje wsy ćeče Čorny Halštrow, 188 km dołha pódlanska rěka Łobja.
Wot 1995 słuša Lejno do gmejny Halštrowska Hola, kotraž je ze 129 kwadratnymi kilometrami druha najwjetša komuna w Budyskim wokrjesu. Gmejna ma dźewjeć wsow a cyłkownje něhdźe 4.000 wobydlerjow. Serbskosć so hač do dźensnišeho we wjesnym žiwjenju jewi, předewšěm w tradicijach a nałožkach, kaž camprowanju abo stajenju a mjetanju meje.